12. Pohod na Brezovo polje
Pohod je organizirao HPD Strmac, a sudjelovalo je dvjestotinjak sudionika koji su se podijelili u 4. grupe. Zbog nedavne ozljede noge, odlučio sam se ne ići na Brezovo polje, išao sam s grupom koja je obišla strmačke poučne staze. Bilo je lijepo vidjeti toliko planinara na Strmcu taj dan. Pod “planinari” mislim i na bicikliste, kao i na sve ostale drage ljude koji su došli svoje slobodno vrijeme provesti na otvorenom i uživati u prirodi.
Bio je to ugodan, lagan izlet sa dobrom grupom i odličnom vodičicom, međutim ostao mi je nekakav loš ukupan dojam na kraju dana. Izostala je ovdje nekako ona planinarska duša, duh tolerancije, prilagodljivosti i susretljivosti. Pretpostavljam da, čim je toliko ljudi, da se tu nađe i kukolja, ego-tripera bez planinarske etike. Samo jedan je dovoljan da pokvari doživljaj. No uvijek, u ljubavi opraštam svakomu…
Što su za mene planinari?
Planinari su posebni ljudi, znatno drugačiji od većine ljudi. Planinari su empatični i solidarni. Planinari su hrabri te se mogu osloniti jedni na druge u nepredvidivim situacijama na planini. Planinari posjeduju duboku želju u sebi za iskonskom ljepotom prirode i prizorima savršenog sklada najljepših kreacija Stvoritelja te ih utiskuju u dušu i nose u sebi dugo, dugo nakon izleta. Planinari se ne natječu tko će prije, brže i višlje, zbog toga se ne postaje planinar. I ono najvažnije, planinari, kad su skupa, brišu sve razlike među sobom, odbacuju ego, zaboravljaju na svoje probleme i strahove te postaju bezbrižna, neopterećena djeca, željna igre, bez osuđivanja i predrasuda, svaki put sve bolji, sve tolerantniji, sve jači…
Jesi li to ti?