Na ovom planinarskom pohodu na Brezovo polje, najveći vrh Psunja i Slavonije, sudjelovalo je preko 290 planinara i drugih zaljubljenika u prirodu i outdoor aktivnosti. Prisutni su bili planinari iz Slavonskog Broda i drugih dijelova Slavonije, no najviše ih je došlo iz Zagreba, planinarskih društava Željezničar te Zagreb-Matice, mojeg bivšeg društva što me posebno obradovalo jer sam se imao priliku družiti s dragim ljudima s kojima sam išao u planinarsku školu.

Početak uspona na Brezovo polje je prilično strm te sam na tom dijelu umalo odustao i vratio se natrag, no vjetar u leđa i podršku su mi dali prijatelji s velebitskih avantura koji su tada naišli te sam s njima dalje prošao cijeli put.

Za sudionike pohoda bio je organiziran slavonski doručak, a pri povratku dočekao ih je i slavonski čobanac, potpuno prigodan za ove niske temperature i obnovu energije. Besprijekorna organizacija planinarskog društva Strmac te članova društva koji su sudjelovali u pripremi hrane i doma donijela je osmijeh na lice mnogima koji teško da će ikad moći zaboraviti pruženu slavonsku gostoljubivost.

Nazvao sam ovu priču Psunjska bajka kako i priliči jednom nezaboravnom izletu prekrasnih sniježnih prizora koji oduzimaju dah svakim korakom, toliko da neki nisu mogli zadržati u sebi taj osjećaj koji je vrištao od oduševljenja, te su se često čuli uzvici: “Kako je lijepo!” ili “Prekrasno je!”… I tako je i bilo.